Župni Caritas

Radi ponedjeljkom od 10 – 12 h.

Od osnivanja župe, odnosno od početka aktivnoga djelovanja 1978., naši su nas duhovni pastiri, oci palotinci (p. Marin Plum, Franjo Spajić i Jozo Ivić), poticali na suosjećanje s potrebitima i karitativnu osjetljivost. U župnoj spomenici stoji zapisano da je 2. prosinca 1979. ponovno pokrenuta akcija skupljanja za siromahe, a ono što se skupilo podijeljeno je siromasima za Božić. Od prvih većih karitativnih akcija u župi istaknula bih prikupljanje sredstava za kupnju medicinskoga kombija za potrebe misijske župe u Kasempi, u Zambiji, gdje je kao misionarka djelovala naša sugrađanka, gospođa Dragica Pekić. Sredstva smo prikupljali zajedno sa župom sv. Nikole u Vinkovcima, i to u prvoj polovici osamdesetih godina prošloga stoljeća.

Župni Caritas Vinkovci

Potom smo u suradnji sa Zagrebačkim caritasom i tadašnjom ravnateljicom, gospođom Jelenom Brajša, organizirali prihvat i »ljetovanje« djece iz njihova Caritasa kod obitelji u našoj župi. Bilo je tu dosta djece s posebnim potrebama što je, uvjerena sam, pridonijelo današnjemu razumijevanju i prihvaćanju takve djece u Zajednici »Vjera i svjetlo«.

Krajem osamdesetih godina, u vrijeme političke i humanitarne krize na Kosovu, prikupljali smo hranu i sredstva za pomoć tamošnjemu stanovništvu. Konvoj kamiona s pomoći vodio je osobno naš tadašnji župnik, p. Jozo Ivić.

Početkom devedesetih godina i sami smo prošli kroz strahote rata, a kada se situacija malo smirila, u naš grad i župu, kao i u prigradsko prognaničko naselje Blace, doselili su mnogi prognanici iz okupiranih sela naše županije. Godine 1995. dolazi nam za župnika p. Jo de Brant i vidjevši velike potrebe i nevolje naših prognanika, osniva Caritas u našoj župi.

U to vrijeme Caritas se skrbio uglavnom za prognanike, a materijalna su sredstva pristizala najvećim dijelom iz inozemstva.

S vremenom je inozemna pomoć jenjavala, a naši su se prognanici postupno vraćali svojim domovima pa je djelatnost Caritasa u župi pomalo zamrla.

Nakon što je upravljanje župom preuzeo p. Ilija Sudar, obilazeći župljane u njihovim domovima, uvidio je velike potrebe naših župljana i ponovno aktivirao rad župnoga Caritasa. Kada je pozvao župljane da se uključe u karitativnu grupu, odazvalo se dvadesetak, uglavnom mladih ljudi, što je bilo vrlo ohrabrujuće.

Slika: Župni Caritas Vinkovci 4

U današnjemu obliku Caritas djeluje od 2002. Prostorije župnoga Caritasa nalaze se u potkrovlju samostanske zgrade u kojima aktivno rade četiri gospođe volonterke, a po potrebi se uključuju i drugi članovi karitativne grupe koju čini dvadesetak župljana. Caritas pomaže potrebitima u našoj župi podjelom paketa s hranom i bonovima za besplatan kruh, a odjeća, obuća i ostale kućne potrepštine dostupni su i građanima iz drugih župa.

Sredstva za kupovinu svega potrebitog prikupljaju se u našoj župi svake treće nedjelje u mjesecu; tu nedjelju zovemo nedjeljom župnoga Caritasa. Novčana sredstva prikupljaju se na svim misama toga dana, a djeca na svoju misu u 11.30 donose priloge od nepokvarljive hrane. Tako se odmalena uče odvajati za siromašne. Imamo, također, kod kipa sv. Antuna kutiju za »kruh svetoga Ante«.

Belgijska udruga SPES iz Aalsta pomaže našemu župnom Caritas. Ova je udruga osnovana s ciljem da pomaže projekte Katoličke crkve u srednjoj i istočnoj Europi.

Za vrijeme Domovinskoga rata našoj je domovini bila potrebna velika pomoć. Preko pokojnoga p. Joa de Branta članovi udruge su počeli slati i donositi nemalu pomoć u hrani i novcu. Nakon rata pomaganje je nastavljeno, a nastavljeno je i poslije patrove smrti. Na temelju naših izvještaja o radu župnoga Caritasa i potrebama ljudi udruga organizira posebne akcije. Godine 2008. dobili smo 4.000,00 €. Novac se utroši za bonove za kruh i za nabavku hrane koju dijelimo nekoliko puta godišnje.

Župljani su se vrlo dobro odazvali pozivu i donosili odjeću, obuću, kućne potrepštine itd. Za tu svrhu župnik nam je ustupio tavanski prostor samostanske kuće. Bio je to stvarno tavan – prazan prostor s krovnim letvama i pokrovom od crijepa umjesto stropa. Ljeti nam je bilo neizdrživo vruće, a zimi hladno. Snalazili smo se. Robu smo vješali na krovne letve i slagali po višku namještaja koji bismo pronašli u župnoj kući. Hranu smo sami kupovali u trgovini, pakirali i razvozili osobnim automobilima. Bili smo puni entuzijazma i ništa nam nije bilo teško.

Kako su pristizala materijalna sredstva, tako je nastavljen rad na uređenju tavana. Danas imamo pregrađen prostor s četiri prostorije: središnji radni prostor, prostorije za odjeću, obuću i sobu za držanje hrane. Sve je toplinski izolirano, obloženo gipsanim pločama, a prije dvije godine ugrađen je i radijator u središnjoj prostoriji te možemo normalno raditi tijekom cijele godine.

Iako je ovo župni caritas, osnovan za potrebe župljana, ubrzo su nam počeli pristizati ljudi iz cijeloga grada, pa i okolnih sela. Kako imamo dosta stvari, dajemo svima koji dođu, bez obzira iz kojega su mjesta i župe ili koje su vjere.

Imamo oko 85 korisnika (neku godinu više, neku malo manje), od toga je 27 korisnika iz naše župe koji redovito dobivaju pomoć u hrani i bonove za kruh.

Bonove sami izrađujemo: 1 bon = 1 kruh.

U početku smo djelovanja, uglavnom, skrbili za stare i usamljene župljane, a danas sve više pomažemo obiteljima s četvero i više djece. Potrebitih je mnogo, ljudi se razbolijevaju ili ostaju bez posla. Mnogi žive samo od socijalne pomoći i dječjega doplatka.

Nastojimo da barem nekoliko osoba iz našega Caritasa prisustvuje duhovnim seminarima za karitativne djelatnike i voditelje Caritasa koje za Otočki, Vinkovački i Vukovarski dekanat organizira Nadbiskupijski Caritas iz Đakova. Imali smo čast da nas 2006. posjeti delegacija Međunarodnoga caritasa i upozna se s našim radom.

Tako uz svestranu pomoć našega župnika, p. Ilije Sudara, i Božji blagoslov nastojimo služiti bližnjemu u potrebi, na slavu Božju, a sve po znanoj nam rečenici: »Blaženije je davati nego primati.«

Marija Mira Bošnjak