Vjera i svjetlo

»Vjera i svjetlo« međunarodni je duhovni pokret zajednica koji danas povezuje 1500 zajednica u 77 zemalja na šest kontinenta. Zajednice su obično ukorijenjene u svoje župe i život svoje Crkve.

Svaka zajednica »Vjere i svjetla« okuplja 15 do 50 članova, a čine je osobe s mentalnim poteškoćama, njihove obitelji i prijatelji.

Svi se redovito nalaze, barem jednom mjesečno, na susretu prijateljstva i dijeljenja, slavlja, svetkovanja i molitve, a prijateljstvo članova pojedinih zajednica, kao i s drugim zajednicama »Vjere i svjetla« iz čitave zemlje i svijeta gradi se susretima u međusobnu druženju, posjetima, zajedničkim ljetovanjima, hodočašćima, duhovnim obnovama, rođendanima i slično.

Pokret »Vjera i svjetlo« nastao je na Uskrs 1971. kada je na poticaj Jeana Vaniera i Marie-Hélène Mathieu na hodočašću u Lurd okupljeno 12.000 hodočasnika iz 15 zemalja od kojih je 4.000 bilo osoba s mentalnim poteškoćama, a pratili su ih roditelji i prijatelji. Rođen je iz želje da se doživljeno iskustvo zajedništva nastavi i da se pomogne osobama s mentalnim poteškoćama, njihovim roditeljima i obiteljima pronaći svoje mjesto u društvu i Crkvi. To je ujedno i glavno poslanje »Vjere i svjetla«.

»Vjera i svjetlo« ima svoje poslanje u zajednici, u obiteljima, župama, u srcu Crkve te na putu ekumenizma. To je zajednica prijateljstva i ljubavi u kojoj je svaka osoba iznimno vrijedna i sa svojim talentima koji su joj darovani ima svoju ulogu.

Osobi s mentalnim poteškoćama »Vjera i svjetlo« otkriva da je pozvana dati sva bogatstva svoga srca, svoju nježnost, svoju vjernost i daje sigurnost da nikada nije sama i beskorisna.

Obiteljima donosi potporu i pomoć u teškoćama, pomaže im bolje uočiti unutarnju ljepotu njihova djeteta.

Prijateljima »Vjera i svjetlo« otvara nove putove prijateljstva kroz koje otkrivaju nove vidike te prisutnost živoga Isusa.

»Vjera i svjetlo« vjeruje da je svaka osoba, pa i najsiromašnija, tijelom i duhom potpuna osoba s pravom da bude poštovana i voljena i da je pozvana produbiti svoj život u Isusu, primiti sakramente i postati izvorom milosti i mira za Crkvu i čovječanstvo.

U današnjemu svijetu u kojemu vlada kult razuma i sposobnosti, koji želi pogaziti slabe, »Vjera i svjetlo« svjedoči da su ljubav i prihvaćanje mogući, da razlike među ljudima nisu nevolja nego blagoslov te da slabost može biti izvorom radosti, mira, života i jedinstva u Crkvi i u svijetu.

»Vjera i svjetlo« želi okupiti kršćane iz različitih zajednica i odgovoriti na Isusovu molitvu: »Oče, neka budu jedno.«

Ideja o osnivanju zajednice »Vjera i svjetlo« u Vinkovcima nastala je kada su Ružica Ančić Mišić i ja, Tihomila Viljetić, kao animatori za pastoral osoba s invaliditetom sudjelovali na formativnome vikendu »Vjere i svjetla«. Način rada s osobama s posebnim potrebama oduševio nas je te smo se nakon razgovor s vlč. Alojzom Kovačekom, biskupijskim povjerenikom za pastoral osoba s invaliditetom, odlučili na prve korake. Rekli smo svome župniku, p. Iliji Sudaru, kako smo oduševljene i da uz njegovu pomoć i potporu želimo pokušati osnovati zajednicu u našoj župi. On je to, naravno, prihvatio i podupro nas, na čemu smo mu danas vrlo zahvalni.

Slika: Vjera i svjetlo ima svoje susrete u Đurinoj dvorani

Dana 21. prosinca 2003. u 15.00 sati u Đurinoj dvorani, naše župe, održan je prvi susret Zajednice »Vjera i svjetlo«. Odazvalo se 30 osoba od kojih je bilo: sedam osoba s mentalnim poteškoćama, sedam roditelja te dva člana obitelji, petnaest prijatelja. Među prijateljima bili su župnik p. Ilija Sudar i dvije časne sestre koji su nam, na tome prvom susretu, bili posebna i važna potpora, te naš prvi duhovnik p. Željko Lemaić. Na prvome susretu upoznali smo sve nazočne s time što je to Zajednica »Vjera i svjetlo«, koji su nam ciljevi i želje.

Od tada je ova velika obitelj iz mjeseca u mjesec rasla i nakon godinu i pol došlo je vrijeme da se podijelimo. Na svetkovinu Duhova 2005. osnovana je naša bratska zajednica u župi sv. Ćirila i Metoda. Nedugo nakon dijeljenja 15. listopada 2005., nakon nepune dvije godine rada, obje su naše zajednice međunarodno priznate.

Slika: »Vjera i svjetlo«

Našoj smo zajednici nadjenuli ime »Srce sv. Vinka Pallottija«. Mi smo zajednica siromaha, malenih i slabih, a upravo je patron župe u kojoj djelujemo, sv. Vinko, bio proglašen ocem siromaha. Tako smo odlučili uzeti njega i za svoga zaštitnika.

Dana 21. prosinca 2008. proslavili smo svoj peti rođendan. Za ovih pet godina kao zajednica dosta smo rasli i napredovali, ali najveći uspjeh ove zajednice jest to što smo se uspjeli uklopiti u našu župnu zajednicu i što smo dobro prihvaćeni. U crkvi su članovi dobili svoje mjesto koje im i pripada jer je »siromah u srcu crkve« . Misna su slavlja radosna jer naša braća i sestre s mentalnim poteškoćama slave Gospodina na svoj način pokretima tijela, gestama i pljeskanjem. Misna slavlja animira »Orkestar ljubavi« koji čine: Dragan Trajer, Jelica Piperković, s. Marija Bajić, a tu je i zbor mladih naše župe pod vodstvom Hrvoja Bujadinovića.

Od velike nam je važnosti Koordinacijski tim koji priprema susrete, a to su Marija Ferbežar, Alen Ferbežar, Ana Ferbežar, Darinka, Katarina i Sara Đukić, Milka Bošković, Zlata Tustanovski, Mario Alilović, p. Vinko Sudar, Tihomila Viljetić i s. Mirjam Bulić.

U početku nam je novčano pomagala župna zajednica, no uglavnom smo se financirali donacijama i prodajom rukotvorina naših kreativnih radionica.

Slabe i malene Bog je, na poseban način, odabrao pa ako trpljenjem, krhkošću, pa i starošću postajemo siromasi, na taj način postajemo sve bliže Bogu, pa tako i naš život postaje molitva.

Mi prijatelji u Zajednici »Vjera i svjetlo« pronalazimo smisao duboke patnje. Ne možemo razumjeti uskrsnuće ako nismo okusili patnju, ranjivost, malenost, siromaštvo. Slabi, maleni, odnosno siromasi vape za prijateljstvom i ljubavlju. Svi se mi, ponekad, pitamo kako dalje, ne mogu više, često se i bojimo, ali kada se umorimo, Isus nam uvijek šalje novu snagu, Duha Svetoga koji nam pritječe u pomoć u našoj slabosti. Ako se i nakon toga bojimo biti prijatelji malenih i ako se bojimo odgovornosti, onda moramo bolje upoznati Isusa. Zaista je velika radost družiti se s našom braćom i sestrama s mentalnim i tjelesnim poteškoćama i Bogu smo zato zahvalni, a on nam govori: Budite moje noge, moje ruke, moje lice i pokazujte me braći svojoj.

Tihomila Viljetić