Palotinci blaženici
Crkva nas uči da je svatko tko je kršten pozvan na svetost i stoga vodi procese beatifikacije i kanonizacije onih vjernika koji su se odazvali pozivu na svetost kako bi oni ljudima svoga vremena pokazali kako je poziv na svetost ostvariv. Palotinci trenutno vode proces proglašenja svetima za dvojicu subraće, a proces za proglašenje blaženim za njih šesnaest. Kauza proglašenja svetima vodi se za bl. Jozefa Jankowskoga i bl. Josepha Staneka, koji su 1999. proglašeni blaženima.
Blaženi Jozef Jankowsky
Blaženi Jozef Jankowsky
Blaženi Jozef Jankowsky (1910.–1941.) u pokrajini Pomeraniji (Mecklenburg-Vorpommern) filozofsko teološki studij je završio u sjemeništu Oltarzew te je 1936. zaređen za svećenika. Nakon toga je bio kapelan škola u Oltarzewu i okolici te je bio duhovnik euharistijskoga pokreta i kandidata koji su se pripremali za ulazak u Družbu. U prvim danima Drugoga svjetskog rata, u rujnu 1939., postao je vojni kapelan i kapelan lokalnoga stanovništva. U vrijeme nacističke okupacije bio je upravitelj sjemeništa. Dana 16. svibnja 1941. Gestapo ga je uhitio te je odveden u koncentracioni logor Auschwitz. Iscrpljen prisilnim radom i glađu te na kraju pretučen na smrt od strane čuvara, preminuo je 16. listopada 1941.
Blaženi Jozef Stanek
Blaženi Jozef Stanek
Blaženi Jozef Stanek (1916.–1944.) rođen je u području Krakowa. Nakon završnih ispita ušao je u Družbu te nakon što je završio obrazovanje, biva zaređen za svećenika 1941. Nakon ređenja započinje specijalistički studij na Institutu za sociologiju – u to vrijeme u tajnosti – na Sveučilištu u Varšavi. Na dan kada je izbio ustanak u Varšavi, 1. kolovoza 1944., bio je kapelan u jednoj od varšavskih bolnica. U drugoj polovici kolovoza 1944., po odredbi nadređenih, postaje vojni kapelan. Dana 23. rujna uhitile su ga jedinice SS-a i objesile.
.
.
Sluga Božji, biskup Heinrich Vieter
Sluga Božji, biskup Heinrich Vieter
Sluga Božji, biskup Heinrich Vieter, SAC, rođen je 13. veljače 1853. u Cappenbergu. Izučio je zanat stolara te kao šegrt obilazi mnoge njemačke, austrijske i švicarske gradove. U Kölnu dolazi u doticaj s udrugom Kolping s kojom ostaje povezan čitava života. U Bernu su mu skrenuli pozornost na Rim. Tu upoznaje palotince i njegova dugogodišnja želja se ostvaruje: nakon novicijata u talijanskome Masiju i studija u Rimu 8. svibnja 1887. biva zaređen za svećenika. U Masiju postaje rektor, 1889. postaje šef palotinskih misija u Brazilu, a nakon toga dobiva premještaj u Kamerun. Dana 8. prosinca 1890. posvećuje zemlju Kraljici apostola. Unatoč problemima i usprkos bolesti i stalnu nedostatku novca i ljudi, utemeljuje sa subraćom i palotinkama stalno nove misije kako bi ljudima u Kamerunu stalno navješćivao Isusa Krista i kako bi tamo udomaćio Crkvu. Palotince se do dana današnjega u Kamerunu s pravom naziva »ocima vjere«. Duša i pokretač projekta bio je otac Heinrich Vieter koji je 22. siječnja 1905. postao prvi biskup Kameruna. Ni nakon toga se nije štedio stolarskoga rada pri izgradnji novih misija. O njegovoj pastoralnoj dalekovidnosti svjedoči Sinoda koja je održana u rujnu 1905. u gradu Douala. Istrošen radom, putovanjima na potvrde i prikupljanjem novca po Njemačkoj te u velikoj brizi za budućnost misija u vrijeme Prvoga svjetskog rata, umire 7. studenog 1914. u Yaoundeu. Grob mu se časti do danas. Sto godina nakon biskupskoga ređenja sadašnji biskup Yaoundea, Simon Victor Tonye, pokrenuo je proces proglašenja svetim/blaženim biskupa Heinricha Vietera.
Sluga Božji, otac Richard Henkes, SAC
Sluga Božji, otac Richard Henkes
Richard Henkes rođen je 26. svibnja 1900. u Ruppachu. Godine 1912. iz škole koju je pohađao prelazi u novoizgrađeni studentski dom/školu palotinaca u Vallendaru. Želio je postati misionar. Marljivo je sudjelovao u životu Marijine kongregacije koju je utemeljio duhovnik doma, otac Josef Kentenich. Nakon mature 1919. ulazi u novicijat zajednice u Limburgu, gdje biva zaređen za svećenika nakon završetka studija 1925. Nakon toga je kao talentiran svećenik radio na mjestu učitelja u palotinskim školama, a od 1913. radi u Katscheru i Frankensteinu u Gornjoj Šleskoj. Nakon 1933. njegov novi poziv postaje vjerska borba s nacionalsocijalizmom. Otac Henkes je mudro, javno zastupao kršćanske vrijednosti u školi, u dobro posjećenim duhovnim vježbama i u svojim propovijedima. Već 1937. optužen je nakon propovijedi u vrijeme odmora kod kuće u Ruppachu. Zbog izjave o Führeru izveden je pred sud u Wroclawu/Breslau. Nakon 1938. radio je isključivo kao dušobrižnik mladih, voditelj duhovnih vježba i propovjednik. Naviještao je vjeru pred tisućama slušatelja u čitavoj Gornjoj Šleskoj i u vrijeme velikih muških hodočašća u Annaberg. Godine 1941. postaje župnik u Strandorfu u Hultschiner Ländchen (dio Češke) gdje je pokušavao smiriti tenzije između Nijemaca i Čeha. Dana 8. travnja 1943. oca Henkesa je uhitio Gestapo zbog kritičke propovijedi prema režimu, koju je održao u Branitzu u današnjoj Poljskoj. Dana 10. srpnja doveden je u koncentracioni logor Dachau. Tamo je, kao i svi ostali, poslan na prisilan rad. Od svećenika Josefa Berana, kasnije kardinala u Pragu, koji je tamo također bio zatvoren, učio je češki kako bi nakon rata još kvalitetnije radio kao dušobrižnik u njemačko-češkome pograničnom području. Na kraju 1944. u Dachau je izbila druga velika epidemija tifusa. Svjestan smrtne prijetnje, otac Henkes se brinuo za zatvorenike oboljele od tifusa u bloku 17. Nakon otprilike osam tjedana dušobrižništva i njege zarazio se i umro 22. veljače 1945. Plaćeno je mito kako bi se njegovo tijelo samo spalilo i pepeo sakrio. Sahranjen je 7. lipnja 1945. na palotinskome groblju u Limburgu. Tamo ga se časti kao mučenika ljubavi za bližnje i kao osobu koja je radila na izmirenju Nijemaca i Čeha. Češka je biskupska konferencija snažno podupirala njemačke palotince i biskupiju Limburg u provođenju postupka za proglašenje blaženim oca Richarda Henkesa. Zanimanje za njega je sve veće i u Gornjoj Šleskoj. U siječnju 2007. svečano je završen biskupijski dio postupka proglašenja blaženim u palotinskoj crkvi St. Marien. Dokumenti su predani Kongregaciji za kanonizaciju u Rimu.
Sluga Božji, p. Franz Reinisch, SAC
Sluga Božji, p. Franz Reinisch
Franz Reinisch je rođen kao drugo dijete 1. veljače 1903. u austrijskoj činovničkoj obitelji u Feldkirchu. Pohađao je franjevačku školu. Najprije je studirao pravo u Innsbrucku te sudsku medicinu u Kielu. U Kielu je odlučio postati svećenik. Godine 1923. započeo je studij teologije i filozofije. Dvije godine kasnije ulazi u sjemenište u Brixienu. Tamo se brzo sprijateljio s palotincem Richardom Weikgenanntom, SAC. Preko njega je nakon svećeničkoga ređenja 1928. došao do palotinaca. Dana 3. studenog 1928. ulazi u novicijat u Untermerzbachu. Bio je rektor filozofije u Untermerzbachu i odgoja mladih/formacije u Augsburgu. Tamo upoznaje pokret Schönstatt, njihovo toplo čašćenje Marije i njihov misionarski zamah koji je vukao korijene od Vinka Pallottija. Oca Reinischa je privuklo sve ono što je saznao iz tekstova i sve što je doživio pri prvome posjetu Schönstattu. S dolaskom na vlast nacionalsocijalista u njegov život kao čovjeka i svećenika došao je nov izazov. Zauzeo je jasno stajalište protiv te ideologije koja je prezirala ljude i ljudskost te se u propovijedima i predavanjima suprotstavljao vlasti. Godine 1940. Gestapo mu je zbog toga zabranio propovijedanje i držanje govora na području pod njemačkom vlašću. Kada je 7. travnja 1942. primio poziv za vojsku, čvrsto je odlučio da neće polagati zakletvu pred Adolfom Hitlerom. Namjerno se javio kasnije, nije htio dati zakletvu te je bio zatvoren i završio pred vojnim sudom. Zbog »degradacije vojske« osuđen je na smrt te mu je 21. kolovoza 1942. odrubljena glava. Bio je čovjek koji je uvijek išao do kraja kao što je, smijući se, priznao vojnome svećeniku u zatvoru. U borbi za vjeru i u borbi protiv nacionalsocijalističke vladavine nepravde bio je spreman prihvatiti i vlastitu smrt. Proces beatifikacije i kanonizacije se priprema.