Pallottijevo u Zaprešiću

 Župa Blažene Djevice Marije, kraljice apostola, u Zaprešiću, je proslavila 22. siječnja 2010. utemeljitelja i zaštitnika Družbe katoličkog apostolata, kojoj pripadaju i svećenici ove župe, svetog Vinka Pallottija. Proslavljene su dvije svete mise. Jutarnja u 07:00 sati i večernja u 18:00 koju je predvodio uzoriti, pomoćni biskup zagrebački, mons. Valentin Pozaić uz asistenciju đakona. Na misi su koncelebrirali župnik iz susjedne župe Svetog Petra, Ivan Frkonja, patri i bogoslovi palotinci: župnik p. Mijo Šibonjić SAC, župni vikar p. Jozo Ivić SAC, te bogoslovi Ante Jonjić i Goran Živković. Osim njih, pridružili su im se i bogoslovi Mostarsko-duvanjske biskupije Pero Lovrić i Požeške biskupije Josip Radoš. Liturgijsko slavlje pratio je župni zbor BDM, kraljice apostola pod vodstvom profesorice glazbe, Ivančice Mohović, koji je na kraju i zapjevao pjesmu napisanu u čast svetog Vinka Pallottija. Misno slavlje se nastavilo slavljem u pastoralnom centru koje je proteklo uz pjesmu, večeru i druženje.



PROPOVIJED (mons. Valentina Pozaića)

Rimski svećenik, bio je „dušobrižnik mladeži, bolesnih, zatvorenika, voditelj duhovnih vježbi, pučki misionar, duhovnik svećeničkih pripravnika i kao utemeljitelj Družbe katoličkog apostolata“. Tijekom povijesti, uvijek je dodavao nešto novo, nešto svježe, nešto zanosno, u naš tijek života. Svako novo Evanđelje, novi svetac, svjedočanstvo je ljepote života koje se živi na normalan način, a to je svet način. Od velike su važnosti naša antropološka polazišta. Što mislimo o tome: tko je čovjek, odakle je i kamo ide? Na ta pitanja odgovara na Biblija: čovjek je stvoren za vječnost, stvoren je na sliku Božju. A tko je Bog? Bog je ljubav. Ako je čovjek stvoren na sliku Božju, to znači da je čovjek stvoren na sliku ljubavi, njegovo poslanje na zemlji na putu u vječnost, jest život iz ljubavi. Sada razumijemo riječi: čovjek ne može živjeti bez ljubavi. Život postaje više bez smisla ako mu se ne objavi ljubav, ako se ne susretne s ljubavlju, ako ne iskusi ljubav u svojoj Ljubavi. Čovjekov život je besmislen ako ne živi od Ljubavi. Time dolazi do sjaja i punina dostojanstva i vrednota čovjekova bića, njegove osobe. Takva osoba spoznaje samog sebe, dolazi do izričaja zahvalnost prema Gospodinu koji te ljubi. Iz te spoznaje ljudskoga bića i svoga Stvoritelja rađa se u duši čovjekovoj mišljenje da je stvoren na sliku Božju jer svako ljudsko biće od začeća do smrti jest i ostaje nepovrediva slika Božja. Ta sila ima moć i vlast da dopre do dubina ljudskog srca i ljudske savjesti gdje počivaju, i na žalost ne počivaju, vrednote čovjeka, njegovo dostojanstvo, ali ga ne mogu odijeliti ni poništiti. Čovjek je plod Božje ljubavi, a ne neke ljudske samovolje. Gledajući čisto biološki, čovjek nikada ne može prestati biti čovjek, već može se nanovo roditi gledajući drugoga - čovjekova bit je biti slika Božja, duhovne i nerazorive naravi. To je neopozivi dar Božji koji vodi u život vječnosti.

Živo svjedočanstvo Božje ljubavi, daje nam naš svetac sveti Vinko Pallotti, koga danas slavimo. Rođen 1795. godine, u vječnom gradu, Rimu. Njegov se život odvijao u dosta teškim vremenima. U djetinjstvu je doživio da su vojnici osvojili Rim, Francusku revoluciju. Bila su vremena uzburkana. Doživljavajući te teške udarce protiv Crkve i čovjeka, današnji se svetac još više učvrstio u spoznaji da Crkva jest božansko-ljudska ustanova. Više se traži solidarnosti, koja se oslanja na vjernost i ustrajnost. Kod svetog Vinka Pallottija, podsjećamo se na blagdan Triju kralja, na kojeg se često vraćamo jer govori da se Bog objavljuje svim narodima. Ta crkva Božja, je milostiva, pravedna, da svima donese i ponudi Radosnu vijest. Tu je Emanuel – Bog s vama. Znao je Vinko Pallotti: čovjek nikada nije sam. Čovjek nikada nije napušten, na potrebe svoga vremena. Duh Sveti ga je vodio u brizi za siromašne, bolesne, na rubu života, odbačene stanovnike. U različitim bogoslovijama i samostanima se pripremaju kandidati za svećenički red i život u samostanu, posvećujući pažnju crkvenoj ispovijedi. Dobrog kršćanskog života nema bez kršćanskih sakramenata ispovijedi i euharistije što nam pokazuju i sveci. Pallottijev život završio je godine 1850. Svojim stilom života osvojio je i zaslužio čast i naslov „svećenik Rima, ures grada“. Blaženim je postao 1950. na točno stotinu godinu nakon njegove blažene smrti, a svetim ga je proglasio blaženi Ivan XXIII, 1965. za vrijeme II. vatikanskog sabora.

Tako su pojedinci, uspjeli pojedinci, u duhovnoj povijesti spasenja i onoj sekundarnoj povijesti kršćanstva, živi branitelji i navjestitelji Boga koji nam se objavio kroz Spasitelja, Isusa Krista. Oni su pravi apostoli u suradnji, u suradnji Božje ljubavi. Sljedeći svoga učitelja Isusa, oni su utjeha i ohrabljenje svima koji žele živjeti istinu u ljubavi jer vjeruju Isusovim riječima: „Istina će vas osloboditi“. Slobodni od grijeha, slobodni od zla, oni mogu biti bliski onima koji su izloženi, zbog svoje vjernosti, svijetu. Čovjek, u svojoj biti postojanja, svog osobnog, a također i zajedničkog, u krugu Svete Obitelji, u krugu društva i različitim okolnostima, u svom sjedočanstvu je hrabar, i koje crkva mora proći ispunjavajući svete stvari. Taj čovjek u crkvi je pun Krista samog. Mi znamo i svakoga dana doživljavamo da ne živimo u normalnim uvjetima života. Da ne živimo u društvu čovjeka i ljudi kako ih je Bog zamislio. Uči nas kako da se radimo sveti otac Ivan Pavao II kada veli: „Svijet je pozornica, na kojoj svatko igra svoju ulogu na slavu i hvalu Boga Stvoritelja i Spasitelja.“ Svaki građanin, a naročito vjernik ima točnu određenu odgovornost za svoju domovinu; vaša zemlja vas očekuje u prinosu na različitim područjima društvenog života: gospodarstvo, politika, kultura jer se očekuje da će biti volja one vjere u koje se svako od nas bude znao zauzeti za poboljšanje sada vrste. Naša je domovina i naša crkva pozornica. Nitko ne može sići s te pozornice, nitko se ne može sakriti iza zastora na toj pozornici.

Zašto se crkva ne prepadne duha svetaca? Jer želi da nam budu uzor i zagovornici. Zato se danas crkva raduje i svetom Vinku Pallottiju i Družbi katoličkog apostolata u kojoj je niknuo taj urez evanđelja. To je jasno i očito kod jednog nepobitnog svjedočanstva Božje ljubavi, da je moguće i jedino shvatljivo živjeti Evanđelje, svjedočiti za Isusa u svom vremenu na zadivljujući način, ne na bilo kakav način. Istim stilom oduševljenja i radosti života na zemlji. Povijest crkve, povijest je svetosti. Tu povijest crkve ispisuje svakoga dana, svaki Isusov prijatelj, svaki koji ostaje vjeran i dosljedan svome životnom pozivu. Današnji svetac je uzor i zagovornik još više poziva da i mi, svako na svoj način, dođemo neustrašivo, putem svetosti. Na put svetosti, nas poziva sam Stvoritelj jer „svet sam ja, Gospodin Bog Vaš“. Na to smo pozvani i kod svake svete mise dok se pridružujemo svim nebeskim četama koje ga slave zanosnom pjesmom: „Svet, svet, svet“. Mi se pokušavamo njima pridružiti. I kod svake svete mise govorimo „tajna vjere“, tajna našeg života, tajna naše svetosti. Ljubiti Boga, ljubiti bližnjega, zalagati se i istrošiti se u svakovrsnom poslanju, za svetost života. Svako od nas treba iznova moliti i osvježiti Božji plan za naše oslobođenje, za naše obitelji, za cijeli narod. Pozvani smo da svatko od nas bude odrasli svjedok Božje svetosti u današnjem vremenu. Tu milost apostolata i svetosti, duhovne snage i žara danas na poseban način molimo za zajednicu palotinaca, Božjih apostolata u ovoj zemlji, na zagovor Blažene Djevice Marije, kraljice apostola. Amen.

objavljeno: 31.01.2010.