Postati palotinac

Postati svećenik palotinac

Svećeničko i redovničko zvanje je Božji poziv. To je dar Božje dobrote. Papa Ivan Pavao II kaže: „ Postoje vrlo različiti pozivi. Među njima se naročito ističu zvanja koja najtješnje surađuju u samom poslanju Isusa Krista kao što su zaređeni svećenici, redovnici i misionari.“
Bog poziva mladiće i djevojke da odazovu u Njegovu službu. Ali Bog mnogo puta poziva po drugima, po roditeljima, prijateljima, po svećeniku itd. Zvanje je milost i za onoga koji ga prima i za zajednicu kojoj pozvanik pripada. Tko se odluči da postane svećenik, redovnik ili redovnica time svjedoči na poseban način da je Bog prvi i najvrjedniji te da je život Božji dar.
Svećenik je "alter Christus - drugi Krist", jer u ime Kristovo radi prema riječi:
"Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas" (Iv 20, 21).
Svećenik je sluga Kristov: dakle kao oruđe božanskog Otkupitelja, da bi mogao kroz vremena vršiti njegovo divno djelo.
Svećeničko zvanje je otajstvo. To je otajstvo "čudesne razmjene" - admirabile commercium - između Boga i čovjeka. Svećenik daruje Kristu svoje čovještvo, kako bi se on mogao njime poslužiti kao sredstvom spasenja, čineći od njega gotovo drugog sebe.
Svrha prezbiterskog služenja je po riječima sv. Augustina da "se cijeli otkupljeni grad, to jest skup i društvo svetih, prikaže Bogu kao sveopća žrtva po Velikom Svećeniku koji je i samog sebe u svojoj Muci prikazao za nas da mognemo biti tijelo tako uzvišene Glave".
Više o naravi duhovnog zvanja pročitajte ovdje

Palotinci koji nisu svećenici - Braća laici

Onaj tko govori o redovničkim zajednicama i nehotice misli na svećenike. To nije ispravno. Njima isto tako pripadaju i braća. Svećenici i braća tvore zajednicu. Redovnika ne čini svećeničko posvećenje niti učenost, već polaganje zavjeta, predavanje sebe Bogu u toj zajednici. Svećenici i braća uzajamno su povezani istim zavjetima, istim načinom života i istim nastojanjem prema svetosti. Oni su suputnici na istom putu.



Strašan je nesporazum ako se na braću gleda kao na »poslužitelje 'braće' svećenika, proletere samostana, izrabljivanu radnu snagu i jeftine pomagače«. Samo doba klasnog društvenog poretka, klasna taština unesena u redovničke zajednice izvana i precjenjivanje intelektualne naobrazbe mogli poziv brata shvatiti na tako krivi način njemu stvoriti takvu sliku. Pogledamo li pravi život, pratimo li povijest crkvenih institucija, vidjet ćemo kako su braća u služenju Kristu i zajednici uvijek ostvarivala izvanredne uspjehe. Svakako, moramo sa zahvalnošću priznati. A odnos između »otaca« i braće? Početak i povijest Provincije svjedoči o tome: mi smo se slagali i slažemo se kao subraća, zbog toga smo sretni.

Biti brat, to znači nasljedovati Krista kao laik u redovničkoj zajednici. Njemu je Bog put, a njegov poziv jest zadaća oko Božjeg kraljevstva.
On je obrtnik, inženjer, liječnik, socijalni skrbnik, učitelj, trgovac, foto-reporter — sve ono što bi mogao biti i kao svjetovnjak. Ljestvica mogućnosti ide od skromne, neupadljive službe unutar zajednice pa sve do odgovornog vođenja velikih pogona. On ispunjava svoje apostolsko poslanje tamo gdje mu je mjesto u zvanju i u zajednici: primjerom svoga života, svjedočanstvom svoje riječi i time što ispravnim oblikovanjem prolaznih stvari podešava svijet u odnosu na Krista. Jedan brat nedavno je to izrazio ovako: »Opći zadaci što ih mi braća kao laici imamo zbog naše pripadnosti Družbi katoličkog apostolata dobivaju posebnu boju. Crkva obvezuje apostolske zajednice da djeluju prema milosti što im je dana. To za nas znači da pri svakoj djelatnosti mora biti prisutna namjera da druge potičemo na nasljedovanje u apostolatu, te da se odabiru takva djela apostolata koja jamče za veću djelotvornost svjedočenja.«

Kako se postaje članom naše zajednice

Naša je zajednica otvorena svakome tko u njoj želi živjeti, raditi i vjerovati bilo kao svećenik ili kao brat. Traži. se karakterna, duševna i psihička prikladnost za suživot u zajednici.
Naobrazba člana naše Družbe teče otprilike ovako: nakon prijave i procjene kandidata slijedi dvogodišnje uvođenje u zajednicu (Novicijat). U tom vremenu novak nastoji pobliže upoznati Družbu, te postaviti temelj svome duhovnom životu. Kandidat i zajednica se međusobno ispituju mogu li zajedno živjeti i raditi. Potom slijedi privremeno vezivanje uz Družbu na godinu dana, polaganjem prvih privremenih zavjeta. Nakon tri do pet godina života u družbi slijedi doživotna posveta Bogu. Kao znak svoje odluke da će nasljedovati Isusa Krista, pripravnik obećava da će živjeti po evanđeoskim savjetima.
Tko želi postati svećenik, posvećuje se petogodišnjem studiju teologije. Pod konac studija prima đakonski i svećenički red. Potom slijedi još jedna godina priprave za praktično dušobrižništvo ili daljnje studijsko usavršavanje. Time je član pripravljen na različite zadaće u Družbi. Naši studenti teologije koji se spremaju za svećeništvo borave i studiraju u isusovačkom kolegiju na Jordanovcu u Zagrebu ili na našoj palotinskoj visokoj školi u Vallendaru u Njemačkoj. 



Tko želi živjeti u Družbi kao brat dobiva istu temeljnu duhovnu izobrazbu kao i budući svećenik. Dalje se njegov put razlikuje već prema stručnoj izobrazbi koju ima pri stupanju u Družbu, ili koju za svoje posebne zadaće prima nakon stupanja u nju. U Družbi stoje braći na raspolaganju raznovrsna mjesta, već prema izobrazbi i sklonostima kao i posebnim potrebama Družbe: gospodarstvo, vrt, radionica, uslužne djelatnosti, uprava, odgoj, škola, orguljaštvo, pomaganje u dušobrižništvu, rad u misijama i sl.

Svećenici i braća ravnopravni su sudionici u služenju zajedničkoj zadaći, međusobno povezani ljubavlju Isusa Krista.


Svi koji žele izbliže upoznati zajednicu mogu doći na nekoliko dana u naše kuće u Vinkovcima ili Zaprešiću. Kontakt