Palotinci

Družba katoličkog apostolata

Mi, palotinci smo zajednica svećenika i laika, koju je utemeljio sv. Vinko Pallotti 04.10.1835. Pravo ime nam je “Družba katoličkog apostolata”(SAC). Kao vjernik i svećenik sv. Vinko je uvidio prijeku potrebu Crkve za oživljavanjem vjere i širenjem ljubavi kršćanskog puka. Posebnu skrb iskazivao je odbačenima, sirotinji svake vrste, na smrt osuđenim zatvorenicima.
Za mladiće i djevojke s ulice otvorio je obrazovne ustanove. Glavna Vinkova ideja je da su svi vjernici snagom krštenja pozvani aktivno sudjelovati na spasenjskom poslanju Crkve u današnjem svijetu. Ta ideja je duhovna baština palotinaca danas. To je naša karizma, poseban dar.

Red palotinaca nije ni red ni kongregacija, već apostolsko društvo u kojemu se živi zajedno u većim ili manjim skupinama ovisno o polju rada. Zato se i doživljavamo kao vjernici pozvani na apostolsku službu svjedočenja životom iz vjere.

Naš apostolski cilj i jest upravo naša prepoznatljiva djelatnost, kao npr. rad na području unutarnjih i vanjskih misija, djelovanje na području jedinstva Crkve, izobrazba svećenika i laika, služenje bolesnicima, župe, te dušobrižništvo obitelji i studenata. Naša apostolska zadaća je zajedničko služenje zajednici vjernika.
Kao apostolsko društvo provodimo zajednički bratski život koji se ne ograničava na dužnost zajedničkog stanovanja, nego bratski zajednički živjeti za nas znači:
zajedno vjerovati - jer živeći vjeru u bratskoj zajednici i kao pojedinci i kao zajednica u susretu s ljudima mi postajemo oni koji liječe i pridižu slabe, bolesne, klonule;
zajedno moliti - za nas je molitva izvor, tok i uvir svake naše djelatnosti. Što više Boga molimo, to naša želja da stalno budemo s Bogom postaje sve veća;
zajedno planirati - Zato što zajedno vjerujemo i molimo želimo zajedno i planirati sve naše pothvate. To pretpostavlja timski rad. Zajednički bratski život temelji se na zajedničkom pozivu koji pretpostavlja materijalno i duhovno zajedništvo članova.
Zajednica palotinaca u svijetu broji 2300 članova.

Palotinci u Hrvatskoj

 

P. Josip Ivić SAC

Prve vijesti o palotincima čuo sam u ljeto 1969. gledajući dijapozitive o životu i radu sv. Vinka, nakon čega mi je P.Jo De Brant rekao: “Ti bi mogao biti dobar svećenik”. Bila je to za mene prava Objava. U jesen 1970. otišao sam na Šalatu, a 1981. sam postao svećenik. Dvije godine kasnije sam na Gregorijani u Rimu magistrirao fundamentalnu teologiju. Onda sam se vratio u Vinkovce i do 1995. bio župnik. Nakon toga slijedi odlazak u Zagreb gdje sam bio delegat Družbe i vodio duhovne vježbe redovnicima i redovnicama te pučke misije. Od 1999. do 2003. vršio sam službu učitelja novaka i župnog kapelana u Vinkovcima. Sada tu istu službu vršim u Zaprešiću. Fascinira me Pallottijeva sinteza apostolskog rada, pastorala i znanstvena erudicija kojom je uspio spojiti teoriju i praksu.

P. Mijo Šibonjić SAC

Još u četvrtom razredu osnovne škole u meni se probudila želja za svećeničkim pozivom. Za palotince sam saznao o Božiću 1968., a prvog palotinca sam sreo 1969. i prijavio se kao kandidat te svoj svećenički put započeo u sjemeništu na Šalati. Najviše mi se svidjela ideja sv. Vinka da su svi vjernici pozvani za apostole Isusa Krista tj. da su odgovorni za širenje Evanđelja. Tu ideju i ja kao svećenik palotinac pokušavam ostvariti u našoj novoosnovanoj župi u Zaprešiću. Još onda je sveti Vinko proročki predvidio današnja nastojanja i potrebe Crkve želeći je vratiti i podsjetiti na njezinu izvornost. Svećenik sam od 1980., a župnik u Zaprešiću od osnivanja župe 1995.

P. Željko Lemaić SAC

Radio sam kao defektolog u Novom Sadu. Ipak sam stalno osjećao da to nije ono “pravo”. Bog mi je dao da u Petrovaradinu upoznam palotince. To poznanstvo je promijenilo moj život. Svidjela mi se ideja sv. Vinka da su svi kršteni pozvani biti apostoli. Zato sam se aktivno uključio u život župske zajednice. Ubrzo je u meni nastala želja biti svećenik. Sa 44 godine, koliko sam tada imao, mislio sam da to nije moguće. P. Đuro Međed SAC je bio moj duhovnik i pomogao mi da dođem do tog cilja. U novicijatu sam bio u Njemačkoj, a teologiju završio u Zagrebu. Od 1995. g. sam svećenik. Iako kasno, ipak se ostvarila moja želja postati svećenik. Od 1995. do 2003. godine bio sam vikar u našoj župi u Zaprešiću. Sada sam župni vikar u Vinkovcima.

P. Ilija Sudar SAC

Za moju odluku da postanem svećenik nije bio presudan određeni trenutak. Možda ipak propovijed jednog svećenika o potrebi svećeničkih zvanja. Najvažnija je u tom bila moja kršćanska obitelj u kojoj se redovito molilo i primalo sakramente. Uzor mi je bio stric svećenik. Palotinac sam postao jer sam pred dvojicom palotinaca rekao da ću biti svećenik. Oni, ne budi lijeni, prijaviše me u palotince. Sjemenište sam završio na Šalati, a novicijat i bogosloviju u Njemačkoj. Svećenik sam od svibnja 1996. Kapelan sam bio u Vinkovcima od 1996.-2000. Sada sam župnik u Vinkovcima. Biti palotinac nije nešto posebno. Prednost je u tome što nisi samac i svoje sposobnosti možeš ostvariti u zajednici.

P. Vinko Sudar SAC

Vinko Sudar rođen je 24. travnja 1982. godine u Ivankovu kod Vinkovaca. Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju kao sjemeništarac Đakovačke i Srijemske biskupije pohađao je četiri godine. U trećem razredu Gimnazije počeo je razmišljati o tome da postane redovnik. Želja je sazrijevala do mature nakon koje je 2000. godine ušao u novicijat palotinaca u Vinkovcima. Po završetku novicijata položio je prve privremene zavjete i započeo dvogodišnji studij filozofije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu gdje je diplomirao 2003. godine. Nakon studija filozofije uslijedio je četverogodišnji studij teologije. Prvu od četiri godine teološkog studija studirao je na palotinskoj Visokoj teološkoj školi u Vallendaru (Njemačka), a ostale tri u Zagrebu na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove gdje je diplomirao 2007. godine. U rujnu iste godine u Zaprešiću je zaređen za đakona gdje je pohađao đakonski pastoralni praktikum. U lipnju 2008 zaređen je za svećenika, do svibnja 2009. obavlja službu duhovnog pomoćnika u Vinkovcima, a potom ide na poslijediplomski studij duhovnosti i psihologije u Rim.

Br. Ivan Kuterovac SAC

Rođen sam 06.05.1982. u Vinkovcima. Osnovnu i srednju drvodjelsku školu završio sam također u Vinkovcima. Odrastao sam u palotinskoj župi gdje sam i upoznao oce palotince. Osjetivši Božji poziv u duhovno zvanje odlučio sam se pristupiti ovoj zajednici jer me oduševljavaju ideje sv. Vinka Pallottija, karizma zajednice kao i rad njezinih članova. Dvogodišnje razdoblje inicijacije (Novicijat) započeo sam 02.10.2002. u Vinkovcima pod vodstvom P. Joze Ivica. 02.05.2003. zajedno s P. Jozom doselio sam se u Zaprešić gdje nastavljam svoj novicijat. 05.10. 2003. na svečanom misnom slavlju u Vinkovcima primio sam i obukao palotinski habit.

Fr. Ante Jonjić

Fr. Goran Živković

Pokojni palotinci hrvetske delegature

+ P. Jo De Brant SAC (*1939. +2002.)

Rod. 13.12. 1939 u St. Niklaas (Belgija). Nakon mature stupa u novicijat u Untermerzbachu. 01. 05. 1961. polaže prve zavjete i nastavlja studij filozofije. Studij teologije započinje 1962. u Vallendaru (Njemacka). Za svećenika je zaređen 18.06.1965. Od 1965. do 1968. godine bio je misionar u Indiji. Budući da mu indijske vlasti nisu odobrile boravak vraća se u Njemačku i 1968. dolazi u Hrvatsku sa zadaćom proširiti palotinski red na hrvatsko tlo. Zahvaljujući svojoj komunikativnosti uspostavio je dobre odnose sa župnicima, posebno u Đakovačkoj biskupiji. Obnašao je razne dužnosti u zajednici - delegat, savjetnik delegata i ekonom. Od 1996. do 2000. bio je župnik u župi sv. Vinko Pallotti (Vinkovci 4). Nakon čega je preuzeo službu bolničkog dušobrižnika u Vinkovackoj općoj bolnici i staračkom domu. Iznenada je preminuo za vrijeme godišnjeg odmora u Sloveniji 14.05.2002. Počivao u miru Božjem!

+ P. Đuro Meded SAC (*1950 +1992)

Rođen u Ivankovu 22. 04. 1950., osnovnu školu završio u Ivankovu, a 1965. srednju tehničku školu u Vinkovcima. U novicijat stupio 1972. godine. Član družbe je od 13.10.1974. Teologiju studirao i diplomirao u Zagrebu, a za svećenika zaređen 29.06.1978. Mladu misu imao u Ivankovu. Službovao kao svećenik u Vinkovcima, Srijemskoj Kamenici i Petrovaradinu. Tragično nastradao u prometnoj nesreći 03.11.1992., a preminuo u Gospodinu u Novoj bolnici u Zagrebu 09.11.1992. Počivao u miru Božjem!

+ P. Josip Babaić SAC (*1954  +2007)

Rođ. 29.06. 1954 u Blatu na Cetini. Za svećenika zaređen 29.06. 1980. Studirao filozofiju i teologiju u Zagrebu i Rimu. Pastoralno djelovao u Petrovaradinu i Vallendaru. Obavljao službu duhovnika u samostanu časnih sestara "Theresien Schwester" u Meringu kraj Augsburga u Njemačkoj. Bolovao od parkinsonove bolesti. Iznenada umro u rodnom mjestu za vrijeme godišnjeg odmora.